Čvarak za Europsku uniju
STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
Lako se politički uključiti u Europsku uniju! Lijepo se kandidiraš kao neki nagluhi bivši rockeri, narod te obožava i jedva čeka da te izabere kao svog predstavnika u Bruxellessu. Međutim, pravi znalci, majstori dobre kuhinje i europejci gastronomskih smjerova, samo sa pravim delicijama hitaju u prestolnicu Europske unije. A jedno od takvih "pomoćnih sredstava" za ulazak u EU je njegovo veličanstvo - čvarak. U Istri ga nazivaju još i ucvirkom, žmarom ili črčkom. Bilo kako bilo, već se 12 godina zaredom u čast čvaraka održava tradicionalni "Ucvirkenfest". Tako je bilo i ove subote na katu tržnice u Puli, gdje su posjetioci mogli degustirati orzoto s ucvirkima i suhim rebrima, mladi sir s mrvljenim žmarima, pogačice sa črčkima, pešt od čvaraka na palenti, zampone s tartar umakom, cigare od duvan čvaraka. Naravno da takva značajna gastronomska manifestacija ne može proći bez nazočnosti moga lika, a ovaj put sam malo zakasnio pa sam za desert popio "jezikovu juhu od čvaraka". Naime, javno su me pred uzvanicima zbog kašnjenja kritizirali Vlado Orlić iz agencije "Avenue", jedan od organizatora ove manifestacije, Renato Perc, direktor i dobri duh pulske Tržnice i Budimir Žižović, ideolog "Ucvirkenfesta", novinar, spisatelj, radijski voditelj i diplomirani čvarkolog. Nakon što sam se odmah primio tanjura, hrane, žlice, vilice i čaše malvazije, bacio sam se na posao... - Čvarak je jelo bogatih seljaka i siromašnih građana, jelo ljubitelja jake hrane i začina, takozvanih napaljenih gurmana, ali i probirljivaca za trpezom te produhovljenih bonkulovića! - kao iz topa citira samoga sebe Budimir Žižović, popularni Žižo. Čovjek, drug i erudita, koji je o njegovom veličanstvu čvarku napisao prekrasan psihološko-sociološki esej, koji je čak i meni, tvrdokornom ali strogom i pravednom gastronomu, natjerao suze na oči i sline u usta. I dok ljuštim delicije od čvaraka na terasi prvog kata pulske Tržnice, razgovaram sa Vladom, Renatom i drugim gostima o tome zašto je čvarak toliko skup? Naime, u ovom trenutku kilogram stoji oko 100 kuna. Međutim, u mega-marketima cijena se penje i do 150 kuna za kilogram! I dok su nekad čvarci bili relativno jeftini i koštali svega 50-ak kuna, cijena je sad odletjela u nebo! Puležani smatraju da je tome kriv baš Žižo, jer je općom popularizacijom čvarke pretvorio u brend, a zna se da "brend" ima i europske cijene! Pa sada ti vidi: čvarak je trenutno skuplji i od slavonske kobasice i od dalmatinske pancete i od istarskog omobola. No, što da se radi. Nekadašnja hrana za sirotinju - bakalar, crni i kukuruzni kruh, pa i jota i maneštra - postali su vrhunski i skupocjeni specijaliteti. A takva sudbina snašla je i čvarke... - Čvarak je ruralno jelo koje se prošverca na gradski stol, teško i masno jelo koje je industrija prerade mesa pokušala rafinirati prešanjem do iznemoglosti! - objašnjava tajnu uspjeha čvaraka Žižo. - Međutim, unatoč negativističkom urbanom stavu spram ucviraka iliti žmara, čvarak se žilavo drži stola i postaje prava dragocjenost izvan klasičnog objeda, osobito uz kukuruzni kruh, češnjak ili kapulu, domaću rakiju ili vino! Čvarak je nekad bio sporedni proizvod pri topljenju masti, no danas bi se moglo tvrditi suprotno! I zato živjelo Njegovo Visočanstvo - Čvarak! - ustvrdio je optimistički Žižo. I što onda drugo reći nego zaželjeti čvarku dobrodošlicu u Europsku uniju? Njam,njam...
Piše: Damir Strugar
Lako se politički uključiti u Europsku uniju! Lijepo se kandidiraš kao neki nagluhi bivši rockeri, narod te obožava i jedva čeka da te izabere kao svog predstavnika u Bruxellessu. Međutim, pravi znalci, majstori dobre kuhinje i europejci gastronomskih smjerova, samo sa pravim delicijama hitaju u prestolnicu Europske unije. A jedno od takvih "pomoćnih sredstava" za ulazak u EU je njegovo veličanstvo - čvarak. U Istri ga nazivaju još i ucvirkom, žmarom ili črčkom. Bilo kako bilo, već se 12 godina zaredom u čast čvaraka održava tradicionalni "Ucvirkenfest". Tako je bilo i ove subote na katu tržnice u Puli, gdje su posjetioci mogli degustirati orzoto s ucvirkima i suhim rebrima, mladi sir s mrvljenim žmarima, pogačice sa črčkima, pešt od čvaraka na palenti, zampone s tartar umakom, cigare od duvan čvaraka. Naravno da takva značajna gastronomska manifestacija ne može proći bez nazočnosti moga lika, a ovaj put sam malo zakasnio pa sam za desert popio "jezikovu juhu od čvaraka". Naime, javno su me pred uzvanicima zbog kašnjenja kritizirali Vlado Orlić iz agencije "Avenue", jedan od organizatora ove manifestacije, Renato Perc, direktor i dobri duh pulske Tržnice i Budimir Žižović, ideolog "Ucvirkenfesta", novinar, spisatelj, radijski voditelj i diplomirani čvarkolog. Nakon što sam se odmah primio tanjura, hrane, žlice, vilice i čaše malvazije, bacio sam se na posao... - Čvarak je jelo bogatih seljaka i siromašnih građana, jelo ljubitelja jake hrane i začina, takozvanih napaljenih gurmana, ali i probirljivaca za trpezom te produhovljenih bonkulovića! - kao iz topa citira samoga sebe Budimir Žižović, popularni Žižo. Čovjek, drug i erudita, koji je o njegovom veličanstvu čvarku napisao prekrasan psihološko-sociološki esej, koji je čak i meni, tvrdokornom ali strogom i pravednom gastronomu, natjerao suze na oči i sline u usta. I dok ljuštim delicije od čvaraka na terasi prvog kata pulske Tržnice, razgovaram sa Vladom, Renatom i drugim gostima o tome zašto je čvarak toliko skup? Naime, u ovom trenutku kilogram stoji oko 100 kuna. Međutim, u mega-marketima cijena se penje i do 150 kuna za kilogram! I dok su nekad čvarci bili relativno jeftini i koštali svega 50-ak kuna, cijena je sad odletjela u nebo! Puležani smatraju da je tome kriv baš Žižo, jer je općom popularizacijom čvarke pretvorio u brend, a zna se da "brend" ima i europske cijene! Pa sada ti vidi: čvarak je trenutno skuplji i od slavonske kobasice i od dalmatinske pancete i od istarskog omobola. No, što da se radi. Nekadašnja hrana za sirotinju - bakalar, crni i kukuruzni kruh, pa i jota i maneštra - postali su vrhunski i skupocjeni specijaliteti. A takva sudbina snašla je i čvarke... - Čvarak je ruralno jelo koje se prošverca na gradski stol, teško i masno jelo koje je industrija prerade mesa pokušala rafinirati prešanjem do iznemoglosti! - objašnjava tajnu uspjeha čvaraka Žižo. - Međutim, unatoč negativističkom urbanom stavu spram ucviraka iliti žmara, čvarak se žilavo drži stola i postaje prava dragocjenost izvan klasičnog objeda, osobito uz kukuruzni kruh, češnjak ili kapulu, domaću rakiju ili vino! Čvarak je nekad bio sporedni proizvod pri topljenju masti, no danas bi se moglo tvrditi suprotno! I zato živjelo Njegovo Visočanstvo - Čvarak! - ustvrdio je optimistički Žižo. I što onda drugo reći nego zaželjeti čvarku dobrodošlicu u Europsku uniju? Njam,njam...
Nema komentara:
Objavi komentar