ZONA KANDLER - CHIAROSCURO

Neizgovorena besjeda na otvorenju, kojeg nije bilo, izložbe grafika i pokojeg svježeg ulja, Erosa Čakića, u Dva ferala:

ZONA KANDLER – CHIAROSCURO

Njima površnima svijet je običan. I rođacima, po sili prirode, besvjesnima, svaka ulica, pa i ulica Kandler, bit će obična zona. Skučenim obzorima ograničen vidokrug obične noći, običnoga dana, običnog sfumata – u geometrijskoj podlozi slučajno umetnuti povremeni organički detalji.

E, ali za nas odabrane, s druge strane ulice, za nas obdarene pijanstvom života, nikad nije niti će biti tako. Premda i mi znamo biti neoprostivo zaboravni. Kao što dijete s vremenom zaboravi je li mu bila draža lijeva ili desna majčina sisa.

Mi stvaramo magiju, magija stvara nas. Mi imamo dva ferala – jedan za dan, a drugi za noć. I zato se nikad nećemo izgubiti u Kandlerovoj. Pardon, gubit ćemo se – da! Ali se nećemo izgubiti.

I poslije jednoga dugog vijeka, papagaji to nazvaše art zonom. Kako veličanstveno i kako genijalno!

Oprostite, a smije li se pušiti u art zoni?

Ma ne mi, mi smo već odavno popušili, nego smo mislili na vas.

Suzi, natoči nam još po jednu grapicu. Tako je Renato volio nervirati Slavicu. A Suzi je naravno bila bogat organički komad u ovoj istoj kavanskoj  nepravilnoj geometriji.

Fala Erosu što mi je bio uglavnom pouzdani pratilac u životu, pa nek bude i još malo. A fala ovome Erosu ovdje što nas vraća ovim svojim skromnim obilježavanjem svojevremenog dolaska u svijet života, a potom i u svijet umjetničkih opasnosti – dakle , što nas vraća u kolijevku svih naših pitanja: ima li zaista smisla biti dobrodušan prema besvjesnima. Jer ovo su teška vremena za odgovore. Lako nam je bilo nekad, bilo nas je više, pilo se više; imali smo Renata, Đanija, Mandu, Demira, Batu, (dodajte i vi koje ime, molim vas – naglas!). Odgovori su se slobodno šetali oko nas, mogli smo ih birati, igrati se s njima, u tom obilju mogli smo ih i gubiti, opet bi ih našli ili iste ili slične. Svi odgovori iz tog vremena bili su točni. U pijanstvu života odgovori su ti najbolji prijatelji, dao bi im krvi ispod kože.

Sad su odgovori amorfna neka neuhvatljiva bratija. Možda ih jednoga dana opet ovdje nađemo. Valja pokušati.

Dajte nam ovdje još jednu turu, jer ako se posve trijezni suočimo s uzaludnostima – ode nam naša Kandlerova i njihova art zona u pizdu materinu!

Ovim pićem (dajte dignite čaše) nazdravimo našem mladom veteranu životne škole Kandler - Erosu Čakiću!

KURBER I KOJON

KURBER I KOJON

Idem ja kod Arijana, bravara, kojeg zovem Orijano, da mi napravi posudicu za taljenje olova i lijevanje u kalupe. Kalupi su olovnice od 50 do 90 grama, za ribarenje tunjom.

A on mi priča kako se s nekim svojim apartmanskim gošćama iz Njemačke vozio onim kvadrom i kod Fažane se zatukli u zidić pokraj ceste i razletili se na sve strane. Njemu su na hitnoj s par šavova sanirali glavu. Kad je došao k sebi, pita ga doktor, je li sve u redu? A on odgovara, ma glava me ne boli, bole me muda! Doktor slegne ramenima i odgovori, nisam vam ja za muda, ja sam samo za ovo što smo već napravili oko glave.

Pitam Orijana, je li mu od pokojnog oca ostala koja mačeta, kupio bih za sjeći gražu. Njegov otac bio je kovač. Imam ja već izrezane dvije mačete, samo mi nađi nekog tko će napraviti drvene drške. Ako to središ, darovat ću ti jednu mačetu, odgovara on. Možeš se s njom i brijati, kad je naoštrim. A možeš i čelik rezati.

Idem ja na vodnjanski samanj i pitam jednog starijeg izrađivača drvenih proizvoda, bi li mi mogao napraviti drške. Kako da ne, veli, samo mi donesi doma mačete. Gdje? u Marići, broj 16. A vaše ime? Mario. Vjerojatno Marić? Ma , svi su tamo Marići, pitaj za Kurbera. Kurbera? Da, tako me svi znaju. A jeste li poznavali Kojona iz Kanfanara? Kojona su svi znali i on ti je bio veći kurber od mene. Dela je na željezničkoj stanici i nikad nije bija na delu. Vajk je nikadi po Vodnjanu brusija.

LIJEČNICI SU OSTALI ZAPANJENI

LIJEČNICI SU OSTALI ZAPANJENI

Jedno od najmarginalnijih zanimanja postalo je liječničko zanimanje. Gotovo preko noći zbio se taj prevrat. Istina, koliko traje civilizacija, odnosno, otkad postoje školovani liječnici, bilo je i alternative, One pragmatske i one prevarantske. Tamo gdje nije bilo liječnika i lijekova, ljudi su morali posezati za narodskim iskustvima, uz koja je obično išla priroda kao ljekarna. Druga kategorija bili su nadriliječnici, a danas pak, sve češće na djelu je i industrija nadriliječništva.

Preplavljeni smo u svim medijima reklamama koje započinju naslovima ili sloganima: doktori su u šoku, liječnici su zapanjeni, kirurzi su izbezumljeni, pa su nadalje u čudu, nevjerici.... Zašto? Jer ovaj čudotvorni pripravak tako brzo i učinkovito ozdravljuje konkretnu boljku, zdravstvenu smetnju, pa čak i neizlječivu bolest, a oni za to uopće nisu ni čuli.

I sad, ako je tako, ja mogu svoja legalno stečena životna znanja, baciti u prvi kontejner. Jer sam uvijek mislio da su liječnici ti koji liječe. Ispada da nisu!

A da sam liječnik, ništa mi drugo ne bi preostalo nego podrapati diplome i prijaviti se u prvi zavod za zapošljavanje. Ili pak ubiti se od stida što kao stručno osposobljena osoba nisam u stanju pratiti dinamiku suvremene neslužbene farmakologije, pa na vrijeme s tim čudotvornim prahom liječiti pacijente. A ne držati se stručnih knjiga i znanstvenih radova, držati se iskustva i provjerenih uzora i medikamenata koji su na službenim i provjerenim listama.

Gospodo liječnici, kako vas nije sram biti u čudu, biti u šoku, biti u nevjerici, – a školovali smo vas za taj posao. Sad odjednom neki anonimusi, liječnici izmišljenih imena, izmišljeni izliječeni pacijenti i nepoznati kućni laboratoriji, na sva usta hvale nove lijekove koji, zamislite, rješavaju bolest za SEDAM sekundi! Pa i ja bih zaista na vašem mjestu bio šokiran. A jesam u čudu zašto ne reagirate, preko svojih asocijacija i udruga, na ovakve bezočne javne prevare?

Jer bolesne ljude lako je prevariti, zar ne? O.K ja shvaćam da medicina ne može biti uvijek čudotvorna, da je ponekad spora, shvaćam također, da svaki tretman vrijedi potpomoći i s nekim prirodnim pripravcima i savjetima u korist zdravog života. Ljekovita priroda u čajevima, tinkturama, kremama i mastima, uvijek nam može biti pri ruci. Ali u kapsule koje djeluju za sedam sekundi – nikako ne vjerujem!

A definitivno ne vjerujem kad mi još na kraju ponude slične pripravke s napomenom: Nabavite ili naručite odmah; jer sad je posebna ponuda do tada i tada ( a što ako ne stignem ili malo razmislim, a rok mi prođe?) E, onda će ih isto biti u prodaji, ali će me stajati više. Zašto? I kad se netko namlati para (i čudo prođe) više ih neće biti. Pardon, naći će se neko drugo čudo.