CARSKI ISTARSKI

JOŠ JEDNA NAGRADA UREDNICIMA POMORSKE VEČERI

U vrlo kratkom razdoblju, emisija Pomorska večer, triput je nagrađena.

Na Međunarodni dan ljudskih prava, 10.12. 2015, HHO dodijelio im je nagradu "Joško Kulušić" kao mediju koji promiče zaštitu ljudskih prava.  U Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, u Zagrebu, uručena su tada priznanja urednicima emisije "Pomorska večer" Hrvatskog radija iz pet radijskih regionalnih centara: Dorina Tikvicki i Budimir Žižović iz Pule, Branki Malnar iz Rijeke, Gordan Kurtović iz Zadra, Jadran Marinković iz Splita te Božica Đurđević iz Dubrovnika.

5.12.2016 Pomorska večer dobila je i Plavu vrpcu Vjesnika.

A početkom travnja ove godine, u kategoriji radijskih emisija, dobila je Večernjakovu ružu.

A ovih dana urednici emisije dobili su i još jedno neslužbeno priznanje; bili su gosti u radnoj posjeti Istri. Tom prigodom počašćeni su na svim mjestima, koja su obišli. Od rovinjskog Špača, fažanske Stare konobe, do ekskluzivne Stancije Meneghetti i OPG Božac, u Guranu.

Božica Đurđević, Jadran Marinković, Vedran Očašić, Branka Malnar i urednica iz Pule, Dorina Tikvicki, kao njihova domaćica, bili su na svakom od ovih mjesta kraljevski dočekani. Najbogatije impresije nose iz Stancije Meneghetti, gdje su bili i smješteni. U skladu s ugledom ove raskošne kuće, ponuđena im je i večera. Ništa posebno, rekoše domaćini, večera ne izlazi iz okvira naše uobičajene ponude, u ovo doba godine.

Pa je tako u prvom pjatu uslijedio osebujan carapaccio od juneće ruže s karameliziranim vlascem, maslacom aromatiziranim ružmarinom i prepečenim kruhom. Nešto što ne bi mogao odbiti i najtvrdokorniji protivnik termički neobrađene hrane.

Istarsku prožganu juhu slikovno bi valjalo dočarati s više snimaka u postupku posluživanja. Na konfituru od luka dođe sirovi žumanjak, pa sve skupa preliveno gustom prožganom goveđom juhom. Vrlo krepko i skladno.

I kao središnji pjat, domaći njokići, umak od gljiva, grana padano, komadići pršuta i bifteka, sjemenke suncokreta i rokula. Prožeti okusi i zanimljiva konzistencija.

I na kraju desert: mousse od limuna, krem od vanilije, na biskvitu od badema s aromatičnom kapljom topljenog šećera i keksom od pistaća.

Po želji gostiju pilo se: pjenušac Misal Peršurić i malvazija i muškat Bernobić.

Iz ovog istinskog kulinarskog i ambijentalnog Parnasa, uslijedio je posjet pravom istarskom selu, OPG-u i domaćinstvu Božac, u Guranu, kod Sandre i Mladena. Svi su poželjeli famoznu fritaju sa šparogama, ali iza toga bile su poslužene i domaće raviole, pa na kraju i fuži sa žgvacetom od junetine.

OPG Božac zapravo uz izvrsnu domaću hranu, nudi i cijeli niz drugih usluga, uz smještaj i rekreativne sadržaje, nude i konzervirane poljoprivredne proizvode, suvenire, a iznad svega gostoljubivost i srdačnost.

Nakon radnog posjeta Istri, siguran sam da će ova nagrađivana ekipa, okupljena u najpopularnijoj radijskoj emisiji, sjećanje na doživljaj Istre, uvrstiti u još jednu svoju neslužbenu nagradu.

VJEČNA LJUBAV U ZMAJEVU OKU

iz dnevnika jednog Gastronauta

VJEČNA LJUBAV U ZMAJEVU OKU

Proljetni pohodi i susreti Gastronauta, ugostitelja, novinara, vinara i proizvođača hrane, postali su već dugogodišnja tradicija. Prije svega zahvaljujući karizmi, poslovnom ugledu i golemoj organizacijskoj energiji, voditeljice ovoga i niza sličnih projekata, Karin Mimica. U ime Gastronauta, a uz pomoć domaćina, marine Frapa, TZ Rogoznica i restorana Atrium, Karin je dogovorila gostovanje u Rogoznici, pod radnim nazivom „Autohtona jela Rogoznice“. Dogovoreno – učinjeno, pedesetak sudionika krajem ovoga tjedna iza nas bili su u gostima Rogoznici. Povod je bila jedna stara izreka u Srednjoj Dalmaciji – po ribu u Rogoznicu!

Marijo Mladinić, direktor TZ Rogoznica, Jure Mulo, direktor marine Frapa, Ivan Karabatić Karia, vlasnik i zapovjednik ribarsko-izletničke koće Avanturiero i Marija i Mario Pavić, vlasnici restorana Atrium, potrudili su se, svatko na svoj način, učiniti boravak Gastronauta znimljivim, raznovrsnim, pa i neobičnim. Sve su to popratili sa svojim najboljim produktima Dukat, hvarska vinarija Svirče, Kutjevo vina, Zdjelarević vina selekcija, pa i gost vinar, Ivo Brzica.

Ako Rogoznica još nije dobila završne urbanističke obrise razvijenog tirustičkog mjesta, onda marina Frapa jest pravi maritimni dragulj. A da bila još korak ispred svih, ima i bar Zmajeva pećina, koji je 12 metara pod vodom, okružen žičanom mrežom, zapravo nekom vrstom bazena u kojem pogled iz utrobe bara uljepšavaju jata brancina, orada, cipala, očada, šargi i druge ribe.

Ima Frapa i svoj sushi bar u restoranu Ancora, pa je valjalo za ovu prigodu kušati jadranske namirinice pripremljene po japanskoj tehnici. Tehnika je vrlo pitoreskna i u pripremi, ali i u varijacijama posluživanja i ponude na stolu. Recimo samo, štapići su letjeli na sve strane! Samo nabrajanje vrsta zalogaja potrajalo bi koliko i konzumacija. A uvod u ovu egzotiku bio je posjet jezeru Zmajevo oko, jedinstvenom po mnogo čemu, pa i po jednoj od legendi, a to je, ako se zaljubljeni okupaju u jezeru, njihova će ljubav biti vječna.

Drugo jutro, okupano suncem, obećavalo je sjajnu avanturu. Najprije šetnjom od marine do stare rogozničke rive, a onda i ukrcajem u ribarsko-izletnički brod Avanturiero. Mario Mladinić, priča nam legende o svakom otočiću i puntalu, o svjetioniku Mulo, sve dojmljivo osim plovidbe kraj otoka Velika Smokvica, gdje dojučerašnji vlasnik Agrokora, ima rezidenciju, na koju stiže helikopterom.

Povukli su ribari i koću nakratko i uz veliku znatiželju Gastronauta za ulovom, digli kašetu-dvije raznovrsne ribe, trilja, oslića, patarača, muzgavaca, lignjuna i jednog omanjeg rošpa. Mornar i kuhar Stipe, očas je očistio i pripremio ulov. Vrlo jednostavno i toliko ukusno da je ubrzo, još u plovidbi, nestao sa pladnjeva. Još jedan dokaz da je najbolja riba, friška riba i da se na moru jede  s triput više gušta. A rogoznički ribari opravdali su svoj ugled i mjesto u povijesti.

E sad, što je prava hrana ovoga kraja u suvremenom kreativnom izdanju, pokazala je na djelu Marija Pavić, mlada vlasnica i glavna kuharica restorana Atrium. Sa svojom kuharskom ekipom i uz voditeljsku pomoć svog supruga Marija, ona je prava riznica receptura, koje već i pričom omamljuju gosta, a gotovim i posluženim jelima pretvaraju ga u uzvišenog uživatelja u svakom zalogaju.

Pašteta od ugora, s kruhom od sipe, orzoto sa repovima od škampa, tikvicama i sušenim rajčicama, duet tune i sabljarke sa rogozničkom mišancom i paradižot s kozjim mlijekom – zavrijeđuju cijeli jedan esej o ravnoteži okusa, o mjeri začina o autentičnosti i svježini namirnica, o mirisima koji se sljubljuju s mirisom mora...

Marija i Mario, bez imalo dvojbe nesebično sam nam dali recepte za paštetu i kruh, pa ih, eto, proslijeđujemo i vama;

PAŠTETA OD UGORA

(sastojci za 4 osobe)

- ugor 1 kg

- kiseli krastavci 0,05 kg

- kapari 0,05 kg

- majoneza 0,10 kg

- maslac 0,10 kg

- sol, papar 

Ugora dobro očistiti i isprati te ga skuhati u vodi uz dodatak kapule, mrkve, češnjaka i malo celera.

Kada je kuhan izvaditi ga i prohladiti na pladnju. Kada se ohladi odvojiti rep i baciti jer ima puno kosti. U blender naribati kisele krastavce te dodati kapare, majonezu, maslac na sobnoj temperaturi i začine po želji.

Sve kratko izmiksati i pustiti da se prohladi i da se začini prožmu. Servirati sa kruhom od sipe. Dobar tek !!!

CRNI KRUH  SA SIPOM

(sastojci za 4 osobe)

- brašno 850 1 kg

- kvasac 1 kockica

- mlijeko 1 dl

- šećer

- crnilo sipe 1 čajnu žličicu

- sipa 20 dkg

- sol

- ulje

U plastičnu zdjelu prosijati brašno, dodati okolo sol, a u sredinu kvasac, koji smo prethodno stavili u mlijeko s malo šećera da se razradi, maslinovo ulje i crnilo sipe, te nakraju na kockice narezanu sipu, koju smo prethodno skuhali i ogulili joj kožu.

Umijesiti kruh i kada se tijesto digne staviti ga u pleh za pečenje i peći 45 min na 200 °C.

SJEĆANJE NA BUDUĆNOST

More se valja od juga, vjetar okreće na jači jugozapadnjak, oblaci tmasti na zapadu, sumrak dolazi s istoka.....Oko mene i moje barke na pučini, šest galebova. Lovim ribice, jednu pustim natrag u more da živi, jednu bacim galebovima, a jednu ostavim za sebe. Samo prividno sam gospodar života i gladi. Galebovi me šutke gledaju. Tko zna što li misle i što smjeraju.
P.S.
Odoh ja kući polako.

(27.03.2010)

SOMMELIERSKI GORDIJSKI ČVOR

Nisam još kupio čaše za sva vina koja volim piti, pa me tradicija spašava;
iz bokalete pijem malvaziju i teran
a iz bukare maraštinu i benkovački shiraz

SUSJEDIMA U GOSTE

SUSJEDIMA U GOSTE

Petnaestak članova Zbora turističkih novinara HND-a, predvođenih predsjednicom Zbora i organizatoricom ovog putovanja i boravka, Karin Mimica, na poziv regionalne Komore za obrt i turizam Krško, gostovalo je 6. i 7. veljače u Krškom i okolici. Bilo je to pravo malo studijsko putovanje i obilazak, nama bliskog, ali malo poznatog dijela Dolenjske. Domaćini su srdačnim dočekom i bogatim programom ugodno iznenadili goste.

Koliko im je taj posjet bio značajan, govori i činjenica da su na dočeku bili hrvatska veleposlanica u Sloveniji, Vesna Terzić, ekonomski savjetnik u slovenskom veleposlanstvu, u Zagrebu, Jakob Štunf, župan općine Krško, Stanko Miran i cijeli niz predstavnika turističkog, kulturnoga i gospodarskog života Krškog.

Svi su se oni, pozdravljajući goste složili oko činjenice da bi gospodarska i turistička suradnja Slovenije i Hrvatske trebala biti puno bolja, a to osobito vrijedi za pogranične krajeve. Veleposlanica, Vesna Terzić, istaknula je odlične rezultate zajedničke turističke prezentacije na Dalekom Istoku, što bi trebao biti primjer i za druge vrsti gospodarske suradnje.

Nad bogatim povijesnim naslijeđem Krškog, dominira kaštel Rajhenburg, obnovljen uz pomoć sredstava Europske unije 2012. godine. Nastalo u dvanaestom stoljeću, zdanje je bilo mjesto vrlo raznolikih previranja i burne povijesti, vlasništvo nadbiskupa i grofovskih obitelji, sjedište i gospodarski centar trapista, nacistički sabirni centar za interniranje, ženski politički zatvor, kazneni zatvor..... da bi konačno postao kulturni spomenik i turistička znamenitost toga kraja.

Hrvatski novinari nisu skrivali iznenađenje i zadovoljstvo, što iza sive pozadine velike nuklearke Krško, otkrivaju ubavi gradić s oko sedam tisuća stanovnika i njegovu bogatu okolicu, s razvijenim gospodarstvom, obrtništvom, zemljoradnjom i sve više potenciranim turizmom.

Domaćini su na svakom koraku pokazivali svoju susretljivost i darežljivost, hvaleći se usput svojim vrijednostima i dosezima.

Uslijedili su obilasci stare gradske jezgre, sa sjajnim obnovljenim mjesnim muzejom, obilasci vinskih podruma i nekoliko restorana, u kojima se posebno njeguje regionalna kuhinja, podignuta na visoku razinu suvremenih gastro trendova.

Prije toga, u Rajhenburgu, kušali su se proizvodi hiše Trt i obitelji Kunej, poznati po vinu i čokoladi, čak i objedinjeni u čokoladnim vinima.

Valja reći da je to slovensko područje vinogradarski bogato, a od sorti dominiraju cviček, s kojim se osobito ponose, i frankovka.

Tako u malom mjestu Raka, imaju Cvičekov hram, veličine jedne veće obiteljske kuće, izgrađen zajedničkim sredstvima trideset i dvojice vinara, udrugom koja posebno uzgaja i štuje cviček. Domaćini su se, uz cviček,  pohvalili svojom autohtonom krško-poljskom svinjom, koja je gastronomski hit, njihovom mjesnom raškom čibulom, ljubičastim lukom kojeg je uzgojio, ni manje ni više, nego djed Melanije Trump. Hram vjerojatno jedinstven po zadrugarstvu u Europi. Kao dobrodošlicu, vinari su doveli poznati muški zbor, koji je u Sloveniji po kvaliteti odmah uz čuveni Slovenski oktet. Deset mladih pjevača, poslije nekoliko tradicionalnih slovenskih napjeva, brzo su otaspoložili i raspjevali goste izvedbom i nekoliko naših znanih klapskih pjesama.

Cijelu i bogatu storiju, ispričao je novinarima, nadasve uspješni i mladi vinar, Lojze Kerin, u svojoj Hiši Frankinje, i ponudio na degustaciju velik broj vina, peninu Marija Rosa, čak i bijelu frankovku, izvrsni vinski liker Keros, te samo navrh jezika vinjak od 56 posto alkohola, koji u bačvama leži od 2003. godine i još nije spreman za tržište.

Objedovalo se u restoranu Ribnik (Brestanica), vlasnika, Bogdana Dulara, koji je i vinar. Osobite komplimente, Dular je dobio za središnji pjat: pečeni file smuđa, s kuhanom blitvom i pinjolima, te zapečenom palentom, a sve začinjeno s maslinovim uljem!

Tu je održana i Skupština Zbora turističkih novinara HND-a. Kako nema turističkog novinarstva bez osjećanja turizma na terenu i ove godine u planu je nekoliko studijskih putovanja za članove Zbora. Nastavlja se sa suorganizacijom Dana reportaža Fra Ma Fu, u Virovitici, koji je osmislio predsjednik novinara Virovitice i član Zbora, Goran Gazdek.  a također i s manifestacijom i natječajem za najbolju reportažu Marko Polo u suorganizaciji sa FIJET-om (Međunarodna udruga turističkih novinara i pisaca o turizmu), čija je međunarodna potpredsjednica članica Zbora - Tina Čubrilo. Članovi Zbora su pozvani da već sada počnu izdvajati svoje i tuđe kvalitetne putopisne reportaže te da se angažiraju oko prikupljanja nagrada za buduće nagrađene reportaže.

Naglašeno je da treba kontinuirano raditi na jačanju suradnje s turističkim organizacijama, udruženjima i strukovnim organizacijama. U tome smislu najavljena je suradnja i sa Savezom kuhara mediteranskih i europskih regija, po pitanju praćenja na terenu njihovih natjecanja koja s hranom promoviraju i turizam. U zadnjih godinu dana Zbor turističkih novinara je postao bogatiji za još 16 članova.

Smještajem i hranom, goste je počastio i Srečko Kunst, veoma srdačni domaćin, vlasnik dvaju restorana i hotela.

Nekad u Sloveniji popularan, a odnedavno temeljito obnovljen restoran Tri Lučke, na brdu Sremič, iznad Krškog, bio je posljednji u nizu domaćina. Andreja i Igor Zorko, pokazali su s ponosom svoje veliko i vrhunski uređeno zdanje. Usred restorana je stara podrumarska preša, iz 1874 godine, koja je odjednom mogla istještiti 5.000 litara mošta. Zaštićena je i na najbolji mogući način uklapa se u interijer.

Ponuđeni su bili birani zalogaji kreirani od mlade kuharske ekipe, na čelu koje je chef, Dean Masnak.

Moglo se tu uživati u karpaču od kalifornijske pastrve, uz heljdin, krumpirov i kukuruzni kruh, u krem juhi od tri vrste mrkve, s prženim i mljevenim goveđim jezikom.

Na pjatu se našao i flam krško-poljske svinje, za ovu prigodu posebno obrađen. Posluživala su se vina vinara Jerneja Žarena, a za kraj i laški rizling (predikat), berbe 16.12.2009, uz desert od pečenih jabuka.

Vinar, Janez Živič, svakom je gostu, u ime svih domaćina Krškog, darivao magnum cvičeka.

Hrvatski turistički novinari, na rastanku, mogli su se samo iskreno zahvaliti na bogatom gostoprimstvu i poželjeti više sličnih druženja i suradnje. Studijsko putovanje može se ocijeniti više nego uspješnim, jer je Karin Mimica, kao organizatorica, dobila još nekoliko poziva za slične posjete Sloveniji.

Dan nakon odlaska iz Krškog, u Sloveniji je bio državni praznik – Dan kulture! U povodu sjećanja na France Prešerna, nacionalne književne ikone, koji je preminuo 8. veljače 1849 godine. Jedina država koja ima za državni praznik Dan kulture. Čestitke!

Budimir Žižović

UCVIRKENFEST

Čvarak za Europsku uniju

STRUGALICA 
Piše: Damir Strugar   
Lako se politički uključiti u Europsku uniju! Lijepo se kandidiraš kao neki nagluhi bivši rockeri, narod te obožava i jedva čeka da te izabere kao svog predstavnika u Bruxellessu. Međutim, pravi znalci, majstori dobre kuhinje i europejci gastronomskih smjerova, samo sa pravim delicijama hitaju u prestolnicu Europske unije. A jedno od takvih "pomoćnih sredstava" za ulazak u EU je njegovo veličanstvo - čvarak. U Istri ga nazivaju još i ucvirkom, žmarom ili črčkom. Bilo kako bilo, već se 12 godina zaredom u čast čvaraka održava tradicionalni "Ucvirkenfest". Tako je bilo i ove subote na katu tržnice u Puli, gdje su posjetioci mogli degustirati orzoto s ucvirkima i suhim rebrima, mladi sir s mrvljenim žmarima, pogačice sa črčkima, pešt od čvaraka na palenti, zampone s tartar umakom, cigare od duvan čvaraka. Naravno da takva značajna gastronomska manifestacija ne može proći bez nazočnosti moga lika, a ovaj put sam malo zakasnio pa sam za desert popio "jezikovu juhu od čvaraka". Naime, javno su me pred uzvanicima zbog kašnjenja kritizirali Vlado Orlić iz agencije "Avenue", jedan od organizatora ove manifestacije, Renato Perc, direktor i dobri duh pulske Tržnice i Budimir Žižović, ideolog "Ucvirkenfesta", novinar, spisatelj, radijski voditelj i diplomirani čvarkolog. Nakon što sam se odmah primio tanjura, hrane, žlice, vilice i čaše malvazije, bacio sam se na posao... - Čvarak je jelo bogatih seljaka i siromašnih građana, jelo ljubitelja jake hrane i začina, takozvanih napaljenih gurmana, ali i probirljivaca za trpezom te produhovljenih bonkulovića! - kao iz topa citira samoga sebe Budimir Žižović, popularni Žižo. Čovjek, drug i erudita, koji je o njegovom veličanstvu čvarku napisao prekrasan psihološko-sociološki esej, koji je čak i meni, tvrdokornom ali strogom i pravednom gastronomu, natjerao suze na oči i sline u usta. I dok ljuštim delicije od čvaraka na terasi prvog kata pulske Tržnice, razgovaram sa Vladom, Renatom i drugim gostima o tome zašto je čvarak toliko skup? Naime, u ovom trenutku kilogram stoji oko 100 kuna. Međutim, u mega-marketima cijena se penje i do 150 kuna za kilogram! I dok su nekad čvarci bili relativno jeftini i koštali svega 50-ak kuna, cijena je sad odletjela u nebo! Puležani smatraju da je tome kriv baš Žižo, jer je općom popularizacijom čvarke pretvorio u brend, a zna se da "brend" ima i europske cijene! Pa sada ti vidi: čvarak je trenutno skuplji i od slavonske kobasice i od dalmatinske pancete i od istarskog omobola. No, što da se radi. Nekadašnja hrana za sirotinju - bakalar, crni i kukuruzni kruh, pa i jota i maneštra - postali su vrhunski i skupocjeni specijaliteti. A takva sudbina snašla je i čvarke... - Čvarak je ruralno jelo koje se prošverca na gradski stol, teško i masno jelo koje je industrija prerade mesa pokušala rafinirati prešanjem do iznemoglosti! - objašnjava tajnu uspjeha čvaraka Žižo. - Međutim, unatoč negativističkom urbanom stavu spram ucviraka iliti žmara, čvarak se žilavo drži stola i postaje prava dragocjenost izvan klasičnog objeda, osobito uz kukuruzni kruh, češnjak ili kapulu, domaću rakiju ili vino! Čvarak je nekad bio sporedni proizvod pri topljenju masti, no danas bi se moglo tvrditi suprotno! I zato živjelo Njegovo Visočanstvo - Čvarak! - ustvrdio je optimistički Žižo. I što onda drugo reći nego zaželjeti čvarku dobrodošlicu u Europsku uniju? Njam,njam...

Objavljeno 10/02/13 u 09:18 AM unutar kategorije Naslovnica • Strugalica 

ZELENA MINESTRINA

ZELENA MINESTRINA

25 dag brokule

25 dag karfiola

½ glavice luka

2 česna češnjaka

1 mrkva

1 žlica brašna

4 žlice masliunova ulja

list celera

peršin

sol, papar

Luk najseckajte i kratko popržite na ulju. Kad uvene, dodajte sitno nasječenu mrkvu i kosani češnjak. Slijedi brašno. Sve treba dobro promiješati, a onda zaliti s litrom i pol vode. Kad zakuha, dodajte nasječeni karfiol i brokulu, celer i peršin. Posolite i pustiti 15 minuta da kuha. Na kraju dodajte malo papra.

U gotovu minestrinu možete dodati i knedlice od griza:

dodatak: knedlice od griza

1 jaje

5 dag maslaca

3 žlice griza

sol

Vilicom malo zgnječite maslac, razbijte u nj jaje i dodajte griz. Sve skupa dobro izmiješajte da se napravi pasta. Pustite da odstoji pola sata. Žličicom vaditi knedlice i ukuhajte u minestrinu. Tri ili četiri minute.