KURBER I KOJON
Idem
ja kod Arijana, bravara, kojeg zovem Orijano, da mi napravi posudicu za
taljenje olova i lijevanje u kalupe. Kalupi su olovnice od 50 do 90 grama, za
ribarenje tunjom.
A
on mi priča kako se s nekim svojim apartmanskim gošćama iz Njemačke vozio onim
kvadrom i kod Fažane se zatukli u zidić pokraj ceste i razletili se na sve
strane. Njemu su na hitnoj s par šavova sanirali glavu. Kad je došao k sebi,
pita ga doktor, je li sve u redu? A on odgovara, ma glava me ne boli, bole me
muda! Doktor slegne ramenima i odgovori, nisam vam ja za muda, ja sam samo za
ovo što smo već napravili oko glave.
Pitam
Orijana, je li mu od pokojnog oca ostala koja mačeta, kupio bih za sjeći gražu.
Njegov otac bio je kovač. Imam ja već izrezane dvije mačete, samo mi nađi nekog
tko će napraviti drvene drške. Ako to središ, darovat ću ti jednu mačetu,
odgovara on. Možeš se s njom i brijati, kad je naoštrim. A možeš i čelik
rezati.
Idem
ja na vodnjanski samanj i pitam jednog starijeg izrađivača drvenih proizvoda,
bi li mi mogao napraviti drške. Kako da ne, veli, samo mi donesi doma mačete.
Gdje? u Marići, broj 16. A vaše ime? Mario. Vjerojatno Marić? Ma , svi su tamo
Marići, pitaj za Kurbera. Kurbera? Da, tako me svi znaju. A jeste li poznavali
Kojona iz Kanfanara? Kojona su svi znali i on ti je bio veći kurber od mene.
Dela je na željezničkoj stanici i nikad nije bija na delu. Vajk je nikadi po
Vodnjanu brusija.
Nema komentara:
Objavi komentar