Winetou

WINETOU NAŠIH DANA

Franci Blašković, na jednom od svojih vrlo rijetkih javnih istupa, u posljednje vrijeme, izjavio je među ostalim, da nije više Istrijan! Nisam primijetio da je itko išta ičim ikako reagirao. A Franci je desetljećima slovio kao jedan od najpoznatijih zaštitnih znakova istrijanstva. Nema mi druge nego zaključiti da su reakcije završile u kontejneru, na kojem je natpis: Francijeve neobavezne pizdarije!
Kakvo mediokritetsko skrivanje od sebe samih u kontejneru!
Franci zapravo i nije Istrijan, on je posljednji istarski indijanac, poglavica izumrlog plemena Nikom poznati Istrijanci i osnivač izumrle Lige za boj protiv turizma. Franci je jedini preživjeli istarski dinosaur biljojed (iako nije vegetarijanac).
Zašto je najveći Istrijan, rekao da nije više Istrijan?
(Jer Toma Bebić nikad nije rekao da nešto nije?)
Zato što je!
Mislim, dakle, Franci je Istrijan.
A mi svi drugi, jesmo li?
Jesmo li bilo što?
Jesmo li slobodnomisleći?
Pa makar i pogrešno slobodnomisleći?
Jesmo li uopće nešto, netko, s jednom jedinom iskrenom besidom na banku (stolu)?
O sebi?
I oko sebe?
Jer pod Istrijan se zapravo podrazumijeva - ljud?
Ako niste razumjeli Francijevu metaforiku.
(onda je nećete nikad)
Howgh!