ponedjeljak, 5. rujna 2016.

FRA MA FU

FESTIVAL KOJI SINKRETIČKI FEŠTUJE
REPORTAŽU I VIROVITICU

2. Fra Ma Fu festival

U ova financijski skromna vremena malo je novih kulturno-kreativnih manifestacija, pa Fra Ma Fu festival u Virovitici, potaknut Fuisovim fascinantnim reportažama nekad, i sadašnjim, više nego skromnim životarenjem novinske reportaže, zaista predstavlja sjajan izuzetak.
Zamisao i realizacija novinara, Gorana Gazdeka, da sjećanje na život i djelo novinara i pisca, Franje Martina Fuisa, pretvori u cijeli jedan festival, pokazala se više nego zahvalnom. To nije ona vrst memorijala, koji se vrlo brzo iscrpi pretresanjem životnoga djela. To je festival ljepota životne nam svakodnevice, radionica za mlade novinare, to su izložbe reportažnih fotografija, kolaž glumačkih minijatura s evokacijama na Fuisovo doba, to su i gastronomske razglednice iz raznovrsne i bogate riznice virovitičkoga kraja, ponude iz agroturizma i vinskih podruma. I tu ne prestaje nabrajanje programskih sadržaja, i službenih i neslužbenih.
Ovo drugo izdanje Festivala daje samo naslutiti što bi se sve moglo očekivati u budućim programima. Kako je na okruglome stolu u oraganizaciji HND samo inicijalno krenula rasprava: Položaj i budućnost mladih novinara danas...  - moglo bi se očekivati da će se još puno toga imato što reći, a vjerujmo i učiniti ubuduće na ovoj manifestaciji.
Zbor turističkih novinara dao je svoj doprinos sudjelovanjem na početku Festivala, a Hrvatsko novinarski društvo sve više postaje i jedan od nositelja programa, jer reportaža u svim vrstama medija jest jedan od najljepših žurnalističkih žanrova.
Posjetili su novinari mjesto gdje je cijela jedna mala industrija prirodnih čajeva, gdje se uzgaja kamilica na 800 hektara, posjetili su velik vinski podrum u Vukosavljevici, dravski otok Križnicu, bili su gosti glumačkog piknika u Milanovcu i svi domaćini kao da su se natjecali tko će biti bolji domaćin
Puno posla za organizatore već danas, a sutra još i više. Lijepo je od nas gostiju bilo vidjeti da manifestaciji potporu daje Turistička zajednica Virovitice, sam Grad, virovitički teatar i druge institucije, a još ljepše bilo je vidjeti kako su svi koji su na bilo koji način pripomogli, da nose majice ili pregače sa znakom Fra Ma Fu festivala. To daje osjećaj da je cijeli grad sa svojom okolicom u znaku Festivala i uz Festival. A zaštitni znak manifestaciji, kakav bi po ingenioznosti poželjeli i neki veliki svjetski festivali, još od prošle godine dao je dizajner i svjetska skitnica, Davor Schunk.

Virovitica je pokazala jedno svoje originalno i svijetlo lice, kao domaćin, a njezin novinar i spiritus muovens ove priredbe, Goran Gazdek, da ne štedeći svoju snagu i entuzijazam, zna to cijelom svijetu predočiti.




ponedjeljak, 20. lipnja 2016.

Ah, Baranja!

AH, BARANJA!
 
(turističko-studijsko putovanja Zbora turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva, Osijek i Baranja 18-19.06.2016)

Dragi domaćini, na svakom koraku našem; kolegica, Vesna Latinović, djelatnici turističkih zajednica Belog Manastira i Osijeka, Etnološki centar Baranjske baštine, vinoteka Barrique, kod spomenika Pobjede, u Batini, restoran Didin konak u Kopačevu, Park prirode Kopački rit, turistička agencija Panturist, Muzej Slavonije s raskošnom aktualnom postavom "Osječko", vodeničar David, na Dravi, osječka slastičarnica Slasta, vinoteka Čočić, turistički vodič Mislav....

Puuuna i prepuna košara sjajnih dojmova, blistava turistička, ekološka i kulturna budućnost. Vrijedni i gostoljubivi ljudi. Vratio bih se tu kad god mi naum padnu ovi dojmovi.











srijeda, 20. travnja 2016.

Žižo u gastro điru

TV Nova, Pula, četvrtak 21.10 sati
Započinje mali serijal dokumentarističkih emisija: Žižo u gastro điru.
Prva postaja, Tomažova konoba u Vošteni, kraj SV. Lovreča. Glavni akteri, Miro, Marija i Anamarija Vošten. Nakon godinu i pol mirovine, malo rada spojenog s užitkom. To je najbolja kombinacija.

petak, 15. travnja 2016.

Winetou


WINETOU NAŠIH DANA

Franci Blašković, na jednom od svojih vrlo rijetkih javnih istupa, u posljednje vrijeme, izjavio je među ostalim, da nije više Istrijan! Nisam primijetio da je itko išta ičim ikako reagirao. A Franci je desetljećima slovio kao jedan od najpoznatijih zaštitnih znakova istrijanstva. Nema mi druge nego zaključiti da su reakcije završile u kontejneru, na kojem je natpis: Francijeve neobavezne pizdarije!
Kakvo mediokritetsko skrivanje od sebe samih u kontejneru!
Franci zapravo i nije Istrijan, on je posljednji istarski indijanac, poglavica izumrlog plemena Nikom poznati Istrijanci i osnivač izumrle Lige za boj protiv turizma. Franci je jedini preživjeli istarski dinosaur biljojed (iako nije vegetarijanac).
Zašto je najveći Istrijan, rekao da nije više Istrijan?
(Jer Toma Bebić nikad nije rekao da nešto nije?)
Zato što je!
Mislim, dakle, Franci je Istrijan.
A mi svi drugi, jesmo li?
Jesmo li bilo što?
Jesmo li slobodnomisleći?
Pa makar i pogrešno slobodnomisleći?
Jesmo li uopće nešto, netko, s jednom jedinom iskrenom besidom na banku (stolu)?
O sebi?
I oko sebe?
Jer pod Istrijan se zapravo podrazumijeva - ljud?
Ako niste razumjeli Francijevu metaforiku.
(onda je nećete nikad)
Howgh!

petak, 1. travnja 2016.

zizolera: GASTRONAUTI U OZLJU

zizolera: GASTRONAUTI U OZLJU: Gastronauti poharali Žganjera  .   Sviđa mi se Sviđa mi se Super H...

GASTRONAUTI U OZLJU

Sviđa mi se
Komentiraj
Komentari
Damir Strugar Bogami...raskošno i veličanstveno colonthree emoticon


Kad ju Zganjer donese a Ivan Gligora i Budimir Žižović opjevaju 😊 Nema bolje!
Sviđa mi se
Komentiraj
Komentari
Rajko Polić ETO KAKO DOĐE DO SUKOBA INTERESA (FO S HRANOM),,,, KAD NE ZNAŠ TKO JE LOVAC A TKO LOVINA ....A OBOJE TAKO DDOBRO
Siniša Križanec Hvala Zganjeri ! Ostalo za pamcenje ...

















srijeda, 23. ožujka 2016.

ZONA KANDLER - CHIAROSCURO

Neizgovorena besjeda na otvorenju, kojeg nije bilo, izložbe grafika i pokojeg svježeg ulja, Erosa Čakića, u Dva ferala:

ZONA KANDLER – CHIAROSCURO


Njima površnima svijet je običan. I rođacima, po sili prirode, besvjesnima, svaka ulica, pa i ulica Kandler, bit će obična zona. Skučenim obzorima ograničen vidokrug obične noći, običnoga dana, običnog sfumata – u geometrijskoj podlozi slučajno umetnuti povremeni organički detalji.
E, ali za nas odabrane, s druge strane ulice, za nas obdarene pijanstvom života, nikad nije niti će biti tako. Premda i mi znamo biti neoprostivo zaboravni. Kao što dijete s vremenom zaboravi je li mu bila draža lijeva ili desna majčina sisa.
Mi stvaramo magiju, magija stvara nas. Mi imamo dva ferala – jedan za dan, a drugi za noć. I zato se nikad nećemo izgubiti u Kandlerovoj. Pardon, gubit ćemo se – da! Ali se nećemo izgubiti.
I poslije jednoga dugog vijeka, papagaji to nazvaše art zonom. Kako veličanstveno i kako genijalno!
Oprostite, a smije li se pušiti u art zoni?
Ma ne mi, mi smo već odavno popušili, nego smo mislili na vas.
Suzi, natoči nam još po jednu grapicu. Tako je Renato volio nervirati Slavicu. A Suzi je naravno bila bogat organički komad u ovoj istoj kavanskoj  nepravilnoj geometriji.
Fala Erosu što mi je bio uglavnom pouzdani pratilac u životu, pa nek bude i još malo. A fala ovome Erosu ovdje što nas vraća ovim svojim skromnim obilježavanjem svojevremenog dolaska u svijet života, a potom i u svijet umjetničkih opasnosti – dakle , što nas vraća u kolijevku svih naših pitanja: ima li zaista smisla biti dobrodušan prema besvjesnima. Jer ovo su teška vremena za odgovore. Lako nam je bilo nekad, bilo nas je više, pilo se više; imali smo Renata, Đanija, Mandu, Demira, Batu, (dodajte i vi koje ime, molim vas – naglas!). Odgovori su se slobodno šetali oko nas, mogli smo ih birati, igrati se s njima, u tom obilju mogli smo ih i gubiti, opet bi ih našli ili iste ili slične. Svi odgovori iz tog vremena bili su točni. U pijanstvu života odgovori su ti najbolji prijatelji, dao bi im krvi ispod kože.
Sad su odgovori amorfna neka neuhvatljiva bratija. Možda ih jednoga dana opet ovdje nađemo. Valja pokušati.
Dajte nam ovdje još jednu turu, jer ako se posve trijezni suočimo s uzaludnostima – ode nam naša Kandlerova i njihova art zona u pizdu materinu!
Ovim pićem (dajte dignite čaše) nazdravimo našem mladom veteranu životne škole Kandler - Erosu Čakiću!