Ah, Baranja!

AH, BARANJA!

 

(turističko-studijsko putovanja Zbora turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva, Osijek i Baranja 18-19.06.2016)

Dragi domaćini, na svakom koraku našem; kolegica, Vesna Latinović, djelatnici turističkih zajednica Belog Manastira i Osijeka, Etnološki centar Baranjske baštine, vinoteka Barrique, kod spomenika Pobjede, u Batini, restoran Didin konak u Kopačevu, Park prirode Kopački rit, turistička agencija Panturist, Muzej Slavonije s raskošnom aktualnom postavom "Osječko", vodeničar David, na Dravi, osječka slastičarnica Slasta, vinoteka Čočić, turistički vodič Mislav....

Puuuna i prepuna košara sjajnih dojmova, blistava turistička, ekološka i kulturna budućnost. Vrijedni i gostoljubivi ljudi. Vratio bih se tu kad god mi naum padnu ovi dojmovi.

Žižo u gastro điru

TV Nova, Pula, četvrtak 21.10 sati
Započinje mali serijal dokumentarističkih emisija: Žižo u gastro điru.
Prva postaja, Tomažova konoba u Vošteni, kraj SV. Lovreča. Glavni akteri, Miro, Marija i Anamarija Vošten. Nakon godinu i pol mirovine, malo rada spojenog s užitkom. To je najbolja kombinacija.

Winetou

WINETOU NAŠIH DANA

Franci Blašković, na jednom od svojih vrlo rijetkih javnih istupa, u posljednje vrijeme, izjavio je među ostalim, da nije više Istrijan! Nisam primijetio da je itko išta ičim ikako reagirao. A Franci je desetljećima slovio kao jedan od najpoznatijih zaštitnih znakova istrijanstva. Nema mi druge nego zaključiti da su reakcije završile u kontejneru, na kojem je natpis: Francijeve neobavezne pizdarije!
Kakvo mediokritetsko skrivanje od sebe samih u kontejneru!
Franci zapravo i nije Istrijan, on je posljednji istarski indijanac, poglavica izumrlog plemena Nikom poznati Istrijanci i osnivač izumrle Lige za boj protiv turizma. Franci je jedini preživjeli istarski dinosaur biljojed (iako nije vegetarijanac).
Zašto je najveći Istrijan, rekao da nije više Istrijan?
(Jer Toma Bebić nikad nije rekao da nešto nije?)
Zato što je!
Mislim, dakle, Franci je Istrijan.
A mi svi drugi, jesmo li?
Jesmo li bilo što?
Jesmo li slobodnomisleći?
Pa makar i pogrešno slobodnomisleći?
Jesmo li uopće nešto, netko, s jednom jedinom iskrenom besidom na banku (stolu)?
O sebi?
I oko sebe?
Jer pod Istrijan se zapravo podrazumijeva - ljud?
Ako niste razumjeli Francijevu metaforiku.
(onda je nećete nikad)
Howgh!

zizolera: GASTRONAUTI U OZLJU

zizolera: GASTRONAUTI U OZLJU: Gastronauti poharali Žganjera  .   Sviđa mi se Sviđa mi se Super H...

GASTRONAUTI U OZLJU

Gastronauti poharali Žganjera .

 

Sviđa mi se

Sviđa mi se

Super

Haha

Opa

Tužno

Grrr

Komentiraj

Podijeli

42Biserka Biba Družeta, Tatjana Devčić i 40 drugih

Komentari

Damir Strugar Bogami...raskošno i veličanstveno colonthree emoticon

Sviđa mi se · Odgovor · 50 minuta

Ana Rogač dodaje 3 nove fotografije — s Karin Mimica i 2 drugihna lokaciji Restoran Žganjer, Jaškovo.

Jučer u 0:38 · Ozalj, Croatia · 

Kad ju Zganjer donese a Ivan Gligora i Budimir Žižović opjevaju 😊 Nema bolje!

Sviđa mi se

Sviđa mi se

Super

Haha

Opa

Tužno

Grrr

KomentirajPodijeli

43Karin Mimica, Ivan Gligora i 41 drugih

Jednom podijeljeno

Komentari

Rajko Polić ETO KAKO DOĐE DO SUKOBA INTERESA (FO S HRANOM),,,, KAD NE ZNAŠ TKO JE LOVAC A TKO LOVINA ....A OBOJE TAKO DDOBRO

Sviđa mi se · Odgovor · Jučer u 12:01

Siniša Križanec Hvala Zganjeri ! Ostalo za pamcenje ...

ZONA KANDLER - CHIAROSCURO

Neizgovorena besjeda na otvorenju, kojeg nije bilo, izložbe grafika i pokojeg svježeg ulja, Erosa Čakića, u Dva ferala:

ZONA KANDLER – CHIAROSCURO

Njima površnima svijet je običan. I rođacima, po sili prirode, besvjesnima, svaka ulica, pa i ulica Kandler, bit će obična zona. Skučenim obzorima ograničen vidokrug obične noći, običnoga dana, običnog sfumata – u geometrijskoj podlozi slučajno umetnuti povremeni organički detalji.

E, ali za nas odabrane, s druge strane ulice, za nas obdarene pijanstvom života, nikad nije niti će biti tako. Premda i mi znamo biti neoprostivo zaboravni. Kao što dijete s vremenom zaboravi je li mu bila draža lijeva ili desna majčina sisa.

Mi stvaramo magiju, magija stvara nas. Mi imamo dva ferala – jedan za dan, a drugi za noć. I zato se nikad nećemo izgubiti u Kandlerovoj. Pardon, gubit ćemo se – da! Ali se nećemo izgubiti.

I poslije jednoga dugog vijeka, papagaji to nazvaše art zonom. Kako veličanstveno i kako genijalno!

Oprostite, a smije li se pušiti u art zoni?

Ma ne mi, mi smo već odavno popušili, nego smo mislili na vas.

Suzi, natoči nam još po jednu grapicu. Tako je Renato volio nervirati Slavicu. A Suzi je naravno bila bogat organički komad u ovoj istoj kavanskoj  nepravilnoj geometriji.

Fala Erosu što mi je bio uglavnom pouzdani pratilac u životu, pa nek bude i još malo. A fala ovome Erosu ovdje što nas vraća ovim svojim skromnim obilježavanjem svojevremenog dolaska u svijet života, a potom i u svijet umjetničkih opasnosti – dakle , što nas vraća u kolijevku svih naših pitanja: ima li zaista smisla biti dobrodušan prema besvjesnima. Jer ovo su teška vremena za odgovore. Lako nam je bilo nekad, bilo nas je više, pilo se više; imali smo Renata, Đanija, Mandu, Demira, Batu, (dodajte i vi koje ime, molim vas – naglas!). Odgovori su se slobodno šetali oko nas, mogli smo ih birati, igrati se s njima, u tom obilju mogli smo ih i gubiti, opet bi ih našli ili iste ili slične. Svi odgovori iz tog vremena bili su točni. U pijanstvu života odgovori su ti najbolji prijatelji, dao bi im krvi ispod kože.

Sad su odgovori amorfna neka neuhvatljiva bratija. Možda ih jednoga dana opet ovdje nađemo. Valja pokušati.

Dajte nam ovdje još jednu turu, jer ako se posve trijezni suočimo s uzaludnostima – ode nam naša Kandlerova i njihova art zona u pizdu materinu!

Ovim pićem (dajte dignite čaše) nazdravimo našem mladom veteranu životne škole Kandler - Erosu Čakiću!

KURBER I KOJON

KURBER I KOJON

Idem ja kod Arijana, bravara, kojeg zovem Orijano, da mi napravi posudicu za taljenje olova i lijevanje u kalupe. Kalupi su olovnice od 50 do 90 grama, za ribarenje tunjom.

A on mi priča kako se s nekim svojim apartmanskim gošćama iz Njemačke vozio onim kvadrom i kod Fažane se zatukli u zidić pokraj ceste i razletili se na sve strane. Njemu su na hitnoj s par šavova sanirali glavu. Kad je došao k sebi, pita ga doktor, je li sve u redu? A on odgovara, ma glava me ne boli, bole me muda! Doktor slegne ramenima i odgovori, nisam vam ja za muda, ja sam samo za ovo što smo već napravili oko glave.

Pitam Orijana, je li mu od pokojnog oca ostala koja mačeta, kupio bih za sjeći gražu. Njegov otac bio je kovač. Imam ja već izrezane dvije mačete, samo mi nađi nekog tko će napraviti drvene drške. Ako to središ, darovat ću ti jednu mačetu, odgovara on. Možeš se s njom i brijati, kad je naoštrim. A možeš i čelik rezati.

Idem ja na vodnjanski samanj i pitam jednog starijeg izrađivača drvenih proizvoda, bi li mi mogao napraviti drške. Kako da ne, veli, samo mi donesi doma mačete. Gdje? u Marići, broj 16. A vaše ime? Mario. Vjerojatno Marić? Ma , svi su tamo Marići, pitaj za Kurbera. Kurbera? Da, tako me svi znaju. A jeste li poznavali Kojona iz Kanfanara? Kojona su svi znali i on ti je bio veći kurber od mene. Dela je na željezničkoj stanici i nikad nije bija na delu. Vajk je nikadi po Vodnjanu brusija.