TV Nova, Pula, četvrtak 21.10 sati
Započinje mali serijal dokumentarističkih emisija: Žižo u gastro điru.
Prva postaja, Tomažova konoba u Vošteni, kraj SV. Lovreča. Glavni akteri, Miro, Marija i Anamarija Vošten. Nakon godinu i pol mirovine, malo rada spojenog s užitkom. To je najbolja kombinacija.
srijeda, 20. travnja 2016.
petak, 15. travnja 2016.
Winetou
WINETOU NAŠIH DANA
Franci Blašković, na jednom od svojih vrlo rijetkih javnih istupa, u posljednje vrijeme, izjavio je među ostalim, da nije više Istrijan! Nisam primijetio da je itko išta ičim ikako reagirao. A Franci je desetljećima slovio kao jedan od najpoznatijih zaštitnih znakova istrijanstva. Nema mi druge nego zaključiti da su reakcije završile u kontejneru, na kojem je natpis: Francijeve neobavezne pizdarije!Kakvo mediokritetsko skrivanje od sebe samih u kontejneru!
Franci zapravo i nije Istrijan, on je posljednji istarski indijanac, poglavica izumrlog plemena Nikom poznati Istrijanci i osnivač izumrle Lige za boj protiv turizma. Franci je jedini preživjeli istarski dinosaur biljojed (iako nije vegetarijanac).
Zašto je najveći Istrijan, rekao da nije više Istrijan?
(Jer Toma Bebić nikad nije rekao da nešto nije?)
Zato što je!
Mislim, dakle, Franci je Istrijan.
A mi svi drugi, jesmo li?
Jesmo li bilo što?
Jesmo li slobodnomisleći?
Pa makar i pogrešno slobodnomisleći?
Jesmo li uopće nešto, netko, s jednom jedinom iskrenom besidom na banku (stolu)?
O sebi?
I oko sebe?
Jer pod Istrijan se zapravo podrazumijeva - ljud?
Ako niste razumjeli Francijevu metaforiku.
(onda je nećete nikad)
Howgh!
petak, 1. travnja 2016.
zizolera: GASTRONAUTI U OZLJU
zizolera: GASTRONAUTI U OZLJU: Gastronauti poharali Žganjera . Sviđa mi se Sviđa mi se Super H...
srijeda, 23. ožujka 2016.
ZONA KANDLER - CHIAROSCURO
Neizgovorena
besjeda na otvorenju, kojeg nije bilo, izložbe grafika i pokojeg svježeg ulja,
Erosa Čakića, u Dva ferala:
ZONA KANDLER – CHIAROSCURO
Njima
površnima svijet je običan. I rođacima, po sili prirode, besvjesnima, svaka
ulica, pa i ulica Kandler, bit će obična zona. Skučenim obzorima ograničen
vidokrug obične noći, običnoga dana, običnog sfumata – u geometrijskoj podlozi
slučajno umetnuti povremeni organički detalji.
E,
ali za nas odabrane, s druge strane ulice, za nas obdarene pijanstvom života,
nikad nije niti će biti tako. Premda i mi znamo biti neoprostivo zaboravni. Kao
što dijete s vremenom zaboravi je li mu bila draža lijeva ili desna majčina
sisa.
Mi
stvaramo magiju, magija stvara nas. Mi imamo dva ferala – jedan za dan, a drugi
za noć. I zato se nikad nećemo izgubiti u Kandlerovoj. Pardon, gubit ćemo se –
da! Ali se nećemo izgubiti.
I
poslije jednoga dugog vijeka, papagaji to nazvaše art zonom. Kako veličanstveno
i kako genijalno!
Oprostite,
a smije li se pušiti u art zoni?
Ma
ne mi, mi smo već odavno popušili, nego smo mislili na vas.
Suzi,
natoči nam još po jednu grapicu. Tako je Renato volio nervirati Slavicu. A Suzi
je naravno bila bogat organički komad u ovoj istoj kavanskoj nepravilnoj geometriji.
Fala
Erosu što mi je bio uglavnom pouzdani pratilac u životu, pa nek bude i još
malo. A fala ovome Erosu ovdje što nas vraća ovim svojim skromnim
obilježavanjem svojevremenog dolaska u svijet života, a potom i u svijet
umjetničkih opasnosti – dakle , što nas vraća u kolijevku svih naših pitanja:
ima li zaista smisla biti dobrodušan prema besvjesnima. Jer ovo su teška
vremena za odgovore. Lako nam je bilo nekad, bilo nas je više, pilo se više;
imali smo Renata, Đanija, Mandu, Demira, Batu, (dodajte i vi koje ime, molim
vas – naglas!). Odgovori su se slobodno šetali oko nas, mogli smo ih birati,
igrati se s njima, u tom obilju mogli smo ih i gubiti, opet bi ih našli ili
iste ili slične. Svi odgovori iz tog vremena bili su točni. U pijanstvu života
odgovori su ti najbolji prijatelji, dao bi im krvi ispod kože.
Sad
su odgovori amorfna neka neuhvatljiva bratija. Možda ih jednoga dana opet ovdje
nađemo. Valja pokušati.
Dajte
nam ovdje još jednu turu, jer ako se posve trijezni suočimo s uzaludnostima –
ode nam naša Kandlerova i njihova art zona u pizdu materinu!
Ovim
pićem (dajte dignite čaše) nazdravimo našem mladom veteranu životne škole
Kandler - Erosu Čakiću!
KURBER I KOJON
KURBER I KOJON
Idem
ja kod Arijana, bravara, kojeg zovem Orijano, da mi napravi posudicu za
taljenje olova i lijevanje u kalupe. Kalupi su olovnice od 50 do 90 grama, za
ribarenje tunjom.
A
on mi priča kako se s nekim svojim apartmanskim gošćama iz Njemačke vozio onim
kvadrom i kod Fažane se zatukli u zidić pokraj ceste i razletili se na sve
strane. Njemu su na hitnoj s par šavova sanirali glavu. Kad je došao k sebi,
pita ga doktor, je li sve u redu? A on odgovara, ma glava me ne boli, bole me
muda! Doktor slegne ramenima i odgovori, nisam vam ja za muda, ja sam samo za
ovo što smo već napravili oko glave.
Pitam
Orijana, je li mu od pokojnog oca ostala koja mačeta, kupio bih za sjeći gražu.
Njegov otac bio je kovač. Imam ja već izrezane dvije mačete, samo mi nađi nekog
tko će napraviti drvene drške. Ako to središ, darovat ću ti jednu mačetu,
odgovara on. Možeš se s njom i brijati, kad je naoštrim. A možeš i čelik
rezati.
Idem
ja na vodnjanski samanj i pitam jednog starijeg izrađivača drvenih proizvoda,
bi li mi mogao napraviti drške. Kako da ne, veli, samo mi donesi doma mačete.
Gdje? u Marići, broj 16. A vaše ime? Mario. Vjerojatno Marić? Ma , svi su tamo
Marići, pitaj za Kurbera. Kurbera? Da, tako me svi znaju. A jeste li poznavali
Kojona iz Kanfanara? Kojona su svi znali i on ti je bio veći kurber od mene.
Dela je na željezničkoj stanici i nikad nije bija na delu. Vajk je nikadi po
Vodnjanu brusija.
četvrtak, 3. ožujka 2016.
LIJEČNICI SU OSTALI ZAPANJENI
LIJEČNICI SU OSTALI ZAPANJENI
Jedno
od najmarginalnijih zanimanja postalo je liječničko zanimanje. Gotovo preko
noći zbio se taj prevrat. Istina, koliko traje civilizacija, odnosno, otkad
postoje školovani liječnici, bilo je i alternative, One pragmatske i one
prevarantske. Tamo gdje nije bilo liječnika i lijekova, ljudi su morali
posezati za narodskim iskustvima, uz koja je obično išla priroda kao ljekarna.
Druga kategorija bili su nadriliječnici, a danas pak, sve češće na djelu je i
industrija nadriliječništva.
Preplavljeni
smo u svim medijima reklamama koje započinju naslovima ili sloganima: doktori
su u šoku, liječnici su zapanjeni, kirurzi su izbezumljeni, pa su nadalje u
čudu, nevjerici.... Zašto? Jer ovaj čudotvorni pripravak tako brzo i učinkovito
ozdravljuje konkretnu boljku, zdravstvenu smetnju, pa čak i neizlječivu bolest,
a oni za to uopće nisu ni čuli.
I
sad, ako je tako, ja mogu svoja legalno stečena životna znanja, baciti u prvi
kontejner. Jer sam uvijek mislio da su liječnici ti koji liječe. Ispada da
nisu!
A
da sam liječnik, ništa mi drugo ne bi preostalo nego podrapati diplome i
prijaviti se u prvi zavod za zapošljavanje. Ili pak ubiti se od stida što kao
stručno osposobljena osoba nisam u stanju pratiti dinamiku suvremene neslužbene
farmakologije, pa na vrijeme s tim čudotvornim prahom liječiti pacijente. A ne
držati se stručnih knjiga i znanstvenih radova, držati se iskustva i
provjerenih uzora i medikamenata koji su na službenim i provjerenim listama.
Gospodo
liječnici, kako vas nije sram biti u čudu, biti u šoku, biti u nevjerici, – a školovali
smo vas za taj posao. Sad odjednom neki anonimusi, liječnici izmišljenih imena,
izmišljeni izliječeni pacijenti i nepoznati kućni laboratoriji, na sva usta
hvale nove lijekove koji, zamislite, rješavaju bolest za SEDAM sekundi! Pa i ja
bih zaista na vašem mjestu bio šokiran. A jesam u čudu zašto ne reagirate,
preko svojih asocijacija i udruga, na ovakve bezočne javne prevare?
Jer
bolesne ljude lako je prevariti, zar ne? O.K ja shvaćam da medicina ne može
biti uvijek čudotvorna, da je ponekad spora, shvaćam također, da svaki tretman
vrijedi potpomoći i s nekim prirodnim pripravcima i savjetima u korist zdravog
života. Ljekovita priroda u čajevima, tinkturama, kremama i mastima, uvijek nam
može biti pri ruci. Ali u kapsule koje djeluju za sedam sekundi – nikako ne
vjerujem!
A
definitivno ne vjerujem kad mi još na kraju ponude slične pripravke s
napomenom: Nabavite ili naručite odmah; jer sad je posebna ponuda do tada i tada
( a što ako ne stignem ili malo razmislim, a rok mi prođe?) E, onda će ih isto
biti u prodaji, ali će me stajati više. Zašto? I kad se netko namlati para (i
čudo prođe) više ih neće biti. Pardon, naći će se neko drugo čudo.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)